VEZA JE USPOSTAVLJENA
Jednog dana Talijanima se prijavio dezerter Marko Lazarević (danas emigrant u Zapadnoj Njemačkoj), koji im je kazao sve što je znao o našeM pokretu i o nama pozadinskim radnicima. Tako su okupatori, pored imena ostalih ilegalaca, dobili i moje ime. On je izdao i drugove: Stipa Lončarića, Vlada Porobića, Aleksu Mikulića i Boška Drobnjaka.
Isti dan do podne svi smo pohapšeni. Sjećam se, mene su našli dok sam se šišao u brijačnici Karla Cibera. Nijesam znao kako je nastala provala. Dva karabinijera upala su u radnju sa uperenim pištoljima i lišila me slobode. Odveden sam u sudski zatvor u Herceg Novi. U jednoj ćeliji našli smo se svi navedeni drugovi.
Uzalud pitamo, ko je, šta je uzrok ove provale.
Ključar zatvora Krsto Dončić, inače naš simpatizer, imao je dobre veze sa našim pokretom. Doznali smo od njega da nas je izdao Marko Lazarević, koji se predao Talijanima.
Tako smo mogli već lakše podesiti svoje držanje pred neprijateljem. Nad nama vode istragu, ali nas u početku fizički ne maltretiraju. Naravno, držimo se dogovora — odričemo saradnju i veze sa NOP-om i NOV-om.
Sutradan, vezane jednog po jednog, na rastojanju od po 30 metara (pored svakog od nas dvojica karabinijera), sprovode nas u kvesturu na saslušanje. Sprovode nas u 10 sati zbog toga što su u to vrijeme hercegovačke ulice najživlje. Cilj fašista je zastrašivanje naroda, da dokažu kako se »raspada narodnooslobodilački pokret«.
Cijela naša grupa, upravo svaki pojedinac, ima odlično držanje, držanje dostojno narodnih boraca. U roku od osam dana sprovode nas pojedinačno svaki čas noću na saslušanje u kvesturu.
Poslije osam dana sprovedeni smo brodom u kotorski zatvor. Bilo je to, mislim, oko 5. maja 1942.
Zatvor u Kotoru prepun je i pretijesan za sve. Tih dana prebacuju nas po grupama na otok Mamulu.
Kad su nas ukrcali u brod, nijesmo znali kamo nas dovode, Brod je pristao na Mamulu. Tada saznasmo, da čemo biti stanovnici stare austrougarske tvrđave — pretvorene u logor.
Još ne znamo da li ćemo tu ostati, ili je to samo prolazna stanica na putu za dalju internaciju.
Neizvjesnost stvara mučnu atmosferu. Uz to su nesnosne vrućine, a mi sabijeni po 70 u malom prostoru ćelije. Glad i žeđ pojačavaju naša stradanja. Svakodnevno se dešavaju smrtni slučajevi među Hercegovcima, koji su ovdje dovedeni mnogo ranije. Oni su potpuno fizički iscrpljeni od gladi i ostalih muka.. početku nemamo nikakve veze sa našim pokretom na kopnu. Svako veče ponekoga odvode. Pronosi se vijest — ide na saslušanje. Predskazuje se:
— ide drugi logor.
— ide . . .
Uglavnom, niko se ne vraća. Naše neiskazane sumnje potvrđene su. Nešto kasnije doznajemo: naši drugovi likvidirani su na raznim stranama Crnogorskog primorja Kamenom, Dugonji, duž Rivijere, u Grblju,Kotoru, (uglavnom Hercegovci i jedna grupa Bokelja)… Fašisti strogo drže u tajnosti mjesta određena za likvidaciju, osim onih javnih strijeljanja koji vrše radi: zastrašivanja stanovništva.
Čini mi se, Mamula je mjesto okupatorskog »čistilišta«. Na koga će i kada doći red bilo pitanje koje se kao giljotina svakodnevno. Ove jeseni 1942. godine likvidirani su svi i drugovi koje je okupator po spisku odabrao. Jedan broj drugova odvođen je sa Mamule na specijalne vojne sudove. Mahom u Zadar. Tu im je izricana većinom smrtna kazna ili robija po 100 i više godina. Naravno, sve te kazne (izuzev smrtne) bile su kao neka premija za osuđenike, jer je u svakome od nas duboko bilo usađeno uvjerenje da ćemo te kazne uskoro, našom pobjedom nad fašizmom, prekratiti.
I ovdje — u logoru smrti na otoku Mamuli, razvili smo samo- inicijativno najživlji politički rad. Oformili smo partijsku i vojnu organizaciju. Još uvijek nemamo vezu sa Partijom na kopnu. Naše rukovodstvo raspravlja problem uspostavljanja veze.
Oko osam sati ujutro, za vrijeme kad nas fašisti puštaju na jednosatnu šetnju, pristupiše mi Jugole Grakalić i Stipe Lončarić. Mislim da se to dogodilo jula l943. Uhvatiše me pod ruku. Čuh Lončarićev šapat:
— Treba s tobom nešto da porazgovaramo.
Po načinu kako mi to saopštiše — osjećam, radi se o konspirativnom — ilegalnom djelovanju. Jugole nastavi: — Razmišljali smo o jednom zadatku — to jest o uspostavi veze sa Partijom na terenu. Izabrali smo tebe za ovaj zadatak. Uvjereni smo, prihvatićeš, sposobah si da ga sa uspjehom izvršiš.
Poslije ovoga opširno mi izložiše plan moga zadatka.
Shvatio sam: najprije treba da simuliram bolest upale zglobova, to jest kao da se od bolova ne mogu kretati. Tada će njih dvojica, preko našeg čovjeka internirca — Ijekara doktora Mrđena Steve (koga Talijani koriste kao Ijekara) izraditi da me prebace u bolnicu u Meljinama.
I dalje slijedi njihovo objašnjenje dok šetamo. Pamtirn svaku njihovu riječ: Ti ćeš ponijeti šifrovano pismo predati ga na vezu Peri Čebiću, službeniku bolnice u Meljinama. On prima i upisuje u knjigu bolesnike. O svemu ovome dobro razmisli i pripremi se.
Već gotovo četrnaest dana simuliram na Mamuli oboljenje zglobova. Da bih dobio temperaturu, drugovi mi daju da jedem prijesan krompir, bijeli luk i šećer. Time mi izazivaju temperaturu.
Da bih bolje izvršio svoj zadatak, ja se samoinicijativno polivam hladnom vodom i izlažem se promaji.
Među nama, na Mamuli, nalazio se ubačeni fašistički agent — doktor Feler (ne sjećam se njegovog imeria). Vlasti su dale da me on pregleda. On je počeo tvrditi da sam zdrav, a kad se pojavila temperatura, tvrdio je: — Nije potrebno da ga prebacujemo u Meljine. Njemu nema pomoći, jer boluje od tuberkuloze zglobova. Neće dugo izdržati.
Povodom te njegove izjave doktor Mrđen Stevo sukobio se sa Felerom. Prekorio ga je zbog toga što nema Ijekarske humanosti i slično. Poslije ovoga doktor Mrđen lično ide kod upravnika logora.
On se u Upravi poziva na pravo međunarodnog Crvenog krsta i kategorički zahtijeva moje liječenje, to jest prebacivanje u bolnicu Meljine; Tako šam u pratnji dvojice karabinijera upućen u bolnicu MeIjine. Prije samog transporta dobijam od Grakalića instrukcije i pismo. U motornom čamcu koji saobraća između Mamule i Meljina jedino sam ja sa pratnjom.
Po savjetu drugova, ovo pisamce stavljeno je u staklenu cjevčicu i ubačeno u crijevo.
Oyo je nužna mjera predostrožnosti, iako me Talijani na putu nijesu pretresali.
Srećna je okolnost što je jedan karabinijer iz moje pratnje bio prijatelj nekadašnje kućne pomoćnice moje gazdarice. Dok sam još bio ilegalac u Herceg-Novom, on je često kupovao razne stvari u radnji moje gazdarice, samo da vidi njezinu pomoćnicu. Otuda me je poznavao i, kako mi se činilo, gajio čak izvjesne simpatije prema meni.
Kada su me on i njegov drug predali u bolnici — Meljine, to jest čim smo ušli u bolnički krug, oni me više nijesu držali na oku — pod stražom.
Odmah sam zapazio da se Pero Čebić svesrdno stara oko dočeka. I upisa u knjigu drugova koji dolaze sa Mamule. Time mi je olakšan. zadatak predaje šifrovanog pisma.
Ostali smo sami kad je otvorio knjigu za upis. Dok je on oštrio olovku, ja sam iz pantalona izvadio zamotuljak, razvio pismo i stavio hartiju u njegovu knjigu.
Čebić me ošinu brzim pogledom i odmah shvati, jer ja po direktivi rekoh samo:
— Ovo je za Luku. Ovim je moj zadatak bio izvršen; On me brzo upisa, u knjigu, isto tako hitro izađe sa knjigom iz sobe. Poslije toga došao sam na pregled kod talijanskog Ijekara. On me pregledao prilično dugo, a onda istim čamcem vratio na Mamulu, iako sam pretpostavljao da ću ostati u Meljinama bar nekoliko dana.
Ovim motorom Talijani su išli da uzmu neku poštu i pakete logoraša u hercegnovsko pristanište. Osjećam kako mi srce lupa jer poslije toliko mjeseci logorovanja ponovo susrećem grad u kome sam se uključio u revolucionarni pokret. Na obali su već stajali donosioci paketa. Među njima ugledah drugarice iz nekadašnje moje ilegalne grupe. Bile su to Gospava Kovačević, Milojka Cuković i Milanka Terzović.
Kasnije.sam doznao da ih je Pero Čebić obavijestio da ću vjerovatno tim motorom doći do Herceg-Novog, pa su »kao rođake« došle sa paketima. Pozdravljamo se pogledima, ne razmjenjujemo ni jednu jedinu riječ. Ovo je prvp organizovano uspostavljanje veze sa partizanskom organizacijom logora Mamule i Partijom na terenu. Za nas je ova veza od presudnog značaja za dalji rad i borbu u razvoju političkih događaja koji su bili na pomolu.
