04. avgusta 1942. godine opkoli\u0161e nam ku\u0107u karabinjeri i naredi\u0161e da se trpamo u kamion za Herceg Novi. Po\u0161to mi je majka bila u 61. godini tako nju ostavi\u0161e ku\u0107i a mene sa sestrom strpa\u0161e u kamion i povedxo\u0161e za Zeleniku, a kasnije u Herceg novi u zatvor. Drugog dana do\u0161la je na\u0161a rodbina i doneso\u0161e nam potrebne stvari, tra\u017ee\u0107i kod nas gdje je stara majka sa sestrino troje siro\u010dadi. Mi bijasmo kao van sebe neznaju\u0107i gdje su nam odveli majku sa djecom, briznusmo u pla\u010d misle\u0107i na najgore. Sutri dan u jutro dva naorz\u017eana karabinjera dovedo\u0161e majku sa djecom kod nas u zatvoru. Nije \u0161ala jednu staru babu sa troje nejake djece da dovedu pod oru\u017eje , to im je bila hrabrost, \u010dudi me da nijesu i mitraljez sa sobom donijeli.<\/p>\n\n\n\n
08. avgusta osam karabinjera sprovedo\u0161e nas i jo\u0161 nekoliko \u017eena i 17 djece za Prevlaku. Mo\u017eete misliti kako nam je tada bilo jednoga brata dva dana posle julskog ustanka odvedo\u0161e iz ku\u0107e, a da nijesmo znali puna tri mjeseca za njegovu sudbinu. Nakon tri mjeseca javi se iz Albanije i otale mjesto ku\u0107i zahvaljuju\u0107i na\u0161im izdajnicima od logora do logora dospio je u Italiju. Drugi brat zatvoren mjesec dana prije nas u Kotoru i svakog dana o\u010dekuje su\u0111enje, smrt ili robija. Sestri\u010dnu mi osudi\u0161e na 10 godina robije istog dana kada su nas zatvorili i tako ku\u0107a osta pusta i zatvorena godinu dana bez ikoga u ku\u0107i \u2013 sem stanara.<\/p>\n\n\n\n
Kad bi na\u0161i lijepi izrodi pokraj ku\u0107e prolazili onda bi pljuvali i vikali \u201eZa\u0161to ova ku\u0107a jo\u0161 ne gori? , ona ne treba da postoji da se oni zlikovci u njoj \u0161ire, nju treba izgorjeti a njih sve poubijati, oni su razbojnici; oni su komunisti\u201c. Naravski da se nijesmo boljemu od Italijana mogli nadati, kada su im ovako lijepe rije\u010di na\u0161i izrodi za nas svakodnevno upu\u0107ivali. Ipak nijesmo klonuli duhom nego smo se stalno tje\u0161ili ni ovo ne\u0107e biti dugo, bolje da \u010dista lica sjedimo u logoru nego da se prodavamo okupatoru za pa\u0161tu \u0161utu i panjoku, pak da poslije na\u0161i drugovi krivo mi\u0161ljenje o nama imaju.<\/p>\n\n\n\n
Te\u0161ke smo dane provodili u logoru me\u0111u stotinu na\u0161ih drugarica \u010dekaju\u0107i ono nesretno pet pa\u0161ta i zalogaj sira. Mi drugovi i drugarice iz Boke ipak smo se snalazili jer bi dobili svakog 1. i 15. u mjesecu pakete od svojih ku\u0107a pa bi se sa tim prolazili. A \u0161to biste rekli za Hrvatski logor (taj naziv je dobio radi toga jer su njega bili internati iz Dalmacije i ostalih krajeva) koji su daleko od ku\u0107e bez paketa i bez i\u010dega nego ono kukavo pet pa\u0161ta. Oni bijedni izmu\u010deni \u010dupali su travu i razno korenje pa tako jeli i sa tim trovali sami sebe. Te\u0161ko nam je bilo da nijesmo smjeli ni pogledati put njih, a kamoli da bi im mogli pru\u017eiti od onog na\u0161eg paketa da se i oni potkrijepe. Koliko puta mi Bokelji kad nas vode na kupanje nai\u0161li bi gdje ih vode po kojeg ih Hrvatskog logora bijednog, gdje mu bace slamaricu preko ramena i vode ga u neku ku\u0107icu tu da le\u017ei i \u010deka svoju smrt. Dosta je njih ostavilo svoje kosti pod maslinama na Prevlaki. Di\u0161a bi kod nas u logoru po vi\u0161e puta dnevno brigadijer ili sototenente (kojeg smo mi bili prozvali \u201e\u017dutko\u201c) pak bi vikali najpogrdnije rije\u010di i govori da nam je Rus propao i da nam nema sunca dok nas iz Rima ne ogrije? Mrznule bi se od zime pak bi lo\u017eile vatru van ku\u0107e i donijeli u sobu \u017eari da se ogrijem. Morali smo da de\u017euramo da ne bi nai\u0161ao koji karabinjer jer ako bi vidio odmah se i\u0161lo u \u0161kuricu. Stalno su bile prijetnje sa \u0161kuricom i do\u0111e dan da nas 26 \u017eena izmlate i strpaju u \u0161kuricu. Ostale smo u onom jadu i smradu 7 sati a iz zidova na\u0161e mra\u010dne \u0107elije (nazvane \u0161kurica) voda je tekla. Po\u0161tu bi dobili od svojih svako dva mjeseca i to nam ne bi odma uru\u010dili nego bi nas izmamio brigadijer da iza\u0111emo primiti po\u0161tu pa umjesto po\u0161te on nas potjera da idemo u drva za kuhinju i komandu pa tek onda da po\u0161tu dijeli. Kad bi dobili pakete pak da ne bi se slu\u010dajno na\u0161la koja cedulja od svojih unutra sve bi rasuli na deke, pa makar \u0161to bilo. Bilo je vi\u0161e puta slane sardele, \u0161e\u0107er, sol, samorad itd. Pak to sve izmije\u0161aju skupa, onda se smiju da \u0107emo se dobro najest. Kad bi ih zapitali da bi nam dali malo vi\u0161e vode, okrenuli bi kundak od pu\u0161ke pa udri po le\u0111ima eto vam vode.<\/p>\n\n\n\n
\u017dutko bi nas mlatio i bacao u barkasu kao obi\u010dno drve\u0107e a ne \u017eiva bi\u0107a. Tako smo jedva stigli na Mamulu. Kad smo do\u0161li tamo strpa\u0161e nas u \u0107elije pune svakog sme\u0107a i gamadi da se nije bilo lako od njih rije\u0161iti. Molili smo komandanta i brigadijera da nam dozvole da uredimo i o\u010distimo \u0107elije, s te\u0161kom mukom nam dozvole ali da jedna partija \u010disti \u0107elije a driuga da opere u more 1000 deka i slamarice prljave iz magazina. Izlaza iz onih nesretnih \u0107elija nije bilo nego sat dva dnevno. Svakog utorka bi do\u0161ao fratar da nam slu\u017ei misu i mi bi sve veselo tr\u010dali ne da smo pobo\u017ene da se molimo Bogu nego da iza\u0111emo na svije\u017ei zrak i da vidimo na\u0161e drugove koji su bili u drugim \u0107elijama.<\/p>\n\n\n\n
To nam veselje nije trajalo jer samo smo jedni druge mogli vidjeti kroz re\u0161etke a ako bi sse nasmijali jedni put drugih oduzeli bi nam porciju i ne dali hranu za dva dana. Tako da drugi put ne bi ni i\u0161li na misu. Tri puta sedmi\u010dno poslije podne oko 6 sati vodili su nas na kupanje ali boje\u0107i se da im ne bi \u017eene preplivale na drugoj strani postavili bi izvi\u0161e nas mitraljez da nas \u010duvaju.<\/p>\n\n\n\n
Iz dana u dan smo po\u010dele da poboljevamo bez zraka te nas 17. jula ponovo presele na Prevlaku. Taj dan odlaze\u0107i sa Mamule zatrpali su drugovima prozore sa daskama<\/s> dekama da ne vide kad mi budemo odlazili ali mi smo ih ipak pozdravile sa pjesmom:<\/p>\n\n\n\n
Ostajte z Bogom drugovi<\/p>\n\n\n\n
Vi na\u0161i hrabri orlovi<\/p>\n\n\n\n
Rujna \u0107e zora svanuti<\/p>\n\n\n\n
Sunce slobode granuti<\/p>\n\n\n\n
Nije nama \u0161to moramo<\/p>\n\n\n\n
Sa Mamule odlazit.<\/p>\n\n\n\n
I pired svih \u010duvara drugovi razbacali deke sa prozora i odzdravili sa mahanjem pe\u0161kira i maramica, a na zidove od \u0107elija mo\u017eda se i danas nalaze razne parole \u0161to smo ih pisali da \u010ditaju na\u0161i drugovi koji su do\u0161li iza nas tu da \u010dekaju svoju slobodu.<\/p>\n\n\n\n
Poslije dolaska na Prevlaku tre\u0107i dan do\u0111e red da ja i majka idemo ku\u0107i (do\u010dim mi je sestra sa djecom oti\u0161la pola godine prije). Kad smo do\u0161le ku\u0107i iako ispa\u0107ene u internaciji i usprkos kontrole \u010detnika i okupatora odmah smo nastavile svoj stari rad na terenu potpomagaju\u0107i na\u0161im drugovima pozadincima.<\/p>\n\n\n\n
Gjenovic 7-3-45 Marica Jankovi\u0107 s.r.<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n","protected":false},"featured_media":0,"template":"","class_list":["post-3527","tekstovi","type-tekstovi","status-publish","hentry"],"acf":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/img-mamula.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/tekstovi\/3527","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/img-mamula.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/tekstovi"}],"about":[{"href":"https:\/\/img-mamula.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/tekstovi"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/img-mamula.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=3527"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}