{"id":3167,"date":"2024-10-02T00:10:20","date_gmt":"2024-10-02T00:10:20","guid":{"rendered":"https:\/\/img-mamula.me\/?post_type=tekstovi&p=3167"},"modified":"2024-10-04T14:39:12","modified_gmt":"2024-10-04T14:39:12","slug":"lorem-ipsum-dolor-sit-amet-consectetur-purus-ac-blandit-nibh-risus-3","status":"publish","type":"tekstovi","link":"https:\/\/img-mamula.me\/en\/tekstovi\/lorem-ipsum-dolor-sit-amet-consectetur-purus-ac-blandit-nibh-risus-3\/","title":{"rendered":"“Borba protiv italijanskog okupacionog sistema u Boki i aktivnost u zatvorima i logoru na Mamuli” – Bo\u017eidar Daro Petkovi\u0107"},"content":{"rendered":"\n
\n
\n

Ve\u0107 17. aprila 1941. god. prilikom italijanske okupacije Boke Kotorske u Tivatskom zalivu poru\u010dnici bojnog broda narodni heroji Milan Spasi\u0107 i Sergije Ma\u0161era prvi su u Boki, a najvjerovatnije i u \u010ditavoj na\u0161oj zemlji digli glas protesta i mr\u017enje prema tu\u0111inu \u2014 okupatoru. Zadojeni osje\u0107ajem patriotizma i Ijubavlju prema -svojoj zemlji i svome narodu, minirali su razara\u010d \u00bbZagreb\u00ab biv\u0161e jugoslovenske ratne mornarice i sa njime potonuli u plavu grobnicu.<\/p>\n\n\n\n

Ovaj herojski podvig, kakav se u istoriji ratne mornarice na\u0161e i \u0161ire ne pamti, osta\u0107e vje\u010dno upisan zlatnim slovima u istoriji jugoslovenskih naroda.<\/p>\n\n\n\n

Italijanski okupator do\u010dekan na ovaj na\u010din u Boki, a koji je bio odraz misli \u010ditavog njegovog stanovni\u0161tva, ve\u0107 prvog momenta okupacije, iznena\u0111en ovakvim do\u010dekom, bio je upozoren da narod Boke Kotorske ne prihvata na svome tlu tu\u0111ina i da \u0107e se svim mogu\u0107im sredstvima protiv njega boriti, bez obzira na \u017ertve koje \u0107e dati.<\/p>\n\n\n\n

Odmah nakon reorganizacije partijske organizacije Boke Kotorske i njene podjele na dva mjesna komiteta (za isto\u010dnu i zapadnu Boku, tj. za Kotor i za Herceg-Novi), pristupilo se formiranju vojnih jedinica Orjenskog bataljona i Kotorsko primorskog bataljona Lov\u0107enskog;odreda radi pru\u017eanja otpora okupatoru.<\/p>\n\n\n\n

Ve\u0107 prije narodnog ustanka na Mihovoj glavici kod Tivta, Mato Petrovi\u0107 i Milo Vrbica daju uputstva da se u svim mjestima formiraju odbori NOB-a. Na tom sastanku prisutni su bilii: Gracija Petkovi\u0107, Ernest Stipani\u0107, Ton\u0107i Petkovi\u0107, Frano Lukovi\u0107 i ja (Daro Petkovi\u0107). Skoro u svim mjestima su formirani odbori NOB-a, koji vr\u0161e pripremu za oru\u017eanu borbu. Svi ovi odbori NOF-a od oktobra 1941. god. prerastaju u narodnooslobodila\u010dke odbore.<\/p>\n\n\n\n

Ovako postavljena organizacija vlasti omogu\u0107ila je da se na delegatskom sistemu za \u010ditavo podru\u010dje Mjesnog komiteta KPJ za isto\u010dnu Boku formira Me\u0111uop\u0161tinski narodnooslobodila\u010dki odbor za podru\u010dja dana\u0161nje kotorske i tivatske op\u0161tine.<\/p>\n\n\n\n

Izbijanjem Trineastojulskog ustanka u Crnoj Gori italijanski okupator je za odmazdu, a i da bi prestra\u0161io narod ovoga kraja, 18.oktobra 1941. god. strijeljao grupu rodoljuba i komunista u \u0160kaIjarima, a isto tako tih dana i rodoljube u Orahovcu.<\/p>\n\n\n\n

Oru\u017eane akcije Orjenskog partizanskog bataIjona i Pomorskog bataljona, a naro\u010dito borba na Pa\u0161trovnici Pobori iznad Budve za podru\u010dje isto\u010dne Boke doprinijele su da je italijanski okupator po\u010deo masovna hap\u0161enja rodoljuba Boke. Uhap\u0161em rodoIjubi zatvarani su kotorskom zatvoru i na brodu u kotorskom zalivu odakle su internirani u logore \u00bbMamula\u00ab i \u00bbPrevlaka\u00ab i u logore u Italiji.<\/p>\n\n\n\n

Danas, poslije 45 godina, vrlo je te\u0161ko govoriti o sje\u0107anjima iz zatvorskog i logorskog \u017eivota, pa \u0107u poku\u0161ati da osvje\u017eim neke stvarne i istinite \u010dinjenice, o \u010demu sam se konsultovao sa nekoliko drugova koji su sa mnom bili u zatvoru u Kotoru i u internaciji na Mamuli, kao: Ernesta Stipani\u0107a, Veljka Kora\u0107a, Tripa Nikoli\u0107a, Miroslava Slabija, Bara Vukasovi\u0107a i druge drugove, koji \u0107e me dopuniti.<\/p>\n\n\n\n

Kao aktivisti NOP-a i sekretaru Narodnooslobodila\u010dkog odbora u Tivtu, karabinjeri su mi 3. aprila 1942. god. blokirali ku\u0107u u Tivtu i uhapsili me, vezali lancima i sproveli u karabinjersku stanicu u Tivtu. Tu sam zadr\u017ean dva dana i bio preslu\u0161an.<\/p>\n\n\n\n

Iz pitanja postavljenih na saslu\u0161anju stekao sam utisak da su Italijani putem svojih saradnika o mnogo \u010demu upoznati, tj. o mom radu i radu drugih aktivista za NOP. U karabinjerskoj stanici u Tivtu na\u0161ao sam zatvorene Tripa Nikoli\u0107a i Mira Slabija. Pri saslu\u0161anju bio sam od strane karabinjera maltretiran. Iz karabinjerske stanice sam sa Tripom Nikoli\u0107em i Miroslavom Slabijem preba\u010den u karabinjersku stanicu u \u0160kaljarima, u Kotoru i predat poznatom teroristi poru\u010dniku karabinjera tenentu Kan\u0111ida Mariju, zv. \u00bbcrni vitez\u00ab, kojeg smo mi po zlom glasu tako prozvali. Smje\u0161ten sam sa njima u podrumu iste zgrade, koji nije imao prozore a vazduh je dolazio kroz jedan mali otvor promjera oko 10 cm. U \u0107eliji sam, koiiko se sje\u0107am, ostao 9 dana. Vode nam nijesu davali, ve\u0107 nam je jedan mali\u0161an, kojeg su Italijani dr\u017eali da radi neke sporedne poslove u podrumu, donosio vodu u fla\u0161i i kroz mali otvor vrata sipao nam u usta. Iz ove \u0107elije preba\u010den sam u kotorski zatvor i odatle sam tri puta dovo\u0111en na saslu\u0161anje u karabinjersku stanicu u \u0160kaljarima. Saslu\u0161avao me \u00bbcrni vitez\u00ab i drugi karabinjeri. Bio sam zaprepa\u0161\u0107en mnogim istinitim podacima o meni i mojim drugovima u vezi sa radom za NOP, kojima su raspolagali Italijani. \u010cak su raspolagali i datumima, kao npr. o formiranju ilegalnog Narodnooslobodila\u010dkog odbora. Bio sam tere\u0107en za u\u010de\u0161\u0107e u raznim akcijama i raspolagali su podacima istinitim za nekih 50%.<\/p>\n\n\n\n

Do hap\u0161enja sam radio kao brodograditelj u pomorskom \u00bbArsenalu\u00ab u Tivtu, ali je taj rad bio prividnog karaktera i slu\u017eio je kao kamufla\u017ea kod okupatora radi rada a NOP. Vi\u0161e sam bio odsutan sa posla da bih radio na zadacima NOP-a. Zahvaljuju\u0107i poslovo\u0111i Vinku Grubi\u0161i\u0107u, koji je mene vodio na posao svakog dana, kao i Mata Fanfata, Feli\u0107a Grandisa i druge, to je dosta uticalo i pomoglo mi kod \u00bbcrnog viteza\u00ab kada je dobio izvje\u0161taj da sam bio na radu u \u00bbArsenalu\u00ab u danima koje mi je stavljao na teret.<\/p>\n\n\n\n

Od tada me vi\u0161e nije pozivao na saslu\u0161anje, ve\u0107 sam ostao u zatvoru u Kotoru.<\/p>\n\n\n\n

Iz kotorskog zatvora preba\u010den sam ‘u Kvesturu na saslu\u0161anje. Na moje zaprepa\u0161\u0107enje na\u0161ao sam Marka Maslovara i koji je izvr\u0161io jedan podvig na neprijatelja za koju akciju sam ja bio upoznat. Upla\u0161io sam se da je Marko Maslovar ne\u0161to priznao o njegovom i mom radu za NOP. Me\u0111utim, on je zaista imao herojsko dr\u017eanje, kako na saslu\u0161anju tako i u zatvoru i u logoru na Mamuli. Vrlo rado bih napisao poseban referat o juna\u010dkim podvizima Marka Maslovara, kako o njegovom dr\u017eanju pred okupatorom tako i o njegovom u\u010de\u0161\u0107u u bezbroju oru\u017eanih akcija u borbi protiv okupatora, pa ukoliko bi Istorijski institut to prihvatio ja \u0107u napisati. U osam dana boravka u Kotoru vidio sam kroz prozor kako karabinjeri vode u zatvor \u010ditav ilegalni Narodnooslobodila\u010dki odbor iz Tivta i rukovodstvo omladine. Njih su smjestili na drugi sprat, tako da sa njima nijesam mogao do\u0107i u kontakt. Zamolio sam zatvorenika Todora Vuk\u010devi\u0107a iz Budve, koji je u zatvoru raznosio hranu, i \u010distio stepenice, da odnese pismo \u0110uru Vuksanovi\u0107u, \u010dlanu ilegalnog Narodnooslobodila\u010dkog odbora, \u0161to je on i uradio. U tom pismu sam obavijestio Vuksanovi\u0107a da ja na sa slu\u0161anjima ni\u0161ta nijesam priznao o radu za NOP, iako Italijani o tome raspola\u017eu podacima, te da sa tim upozna \u010ditavu grupu koja je sa njim bila. Svi preslu\u0161ani nijesu ni\u0161ta priznali i svi \u010dlanovi ilegalnog odbora su nakon osam dana pusteni ku\u0107i, a drugovi iz odbora omladine Sre\u0107ko Rado\u0161evi\u0107 i Tripo Erceg pu\u0161teni su ku\u0107i poslije mjesec dana. Pu\u0161tanje svih ovih drugova na slobodu, osim mene, bio je rezultat njihovog dobrog dr\u017eanja i nepriznavanja pred okupatorom ni\u010dega o ilegalnom radu. U zatvorskoj \u0107eliji u Kotoru sa mnom su bili Ernest Stipani\u0107, brat Paska Cupi\u0107a Bo\u017eo, Tripo Erceg, Sre\u0107ko Rado\u0161evi\u0107, Niko Rizoniko i kriminalac Ivo P. Brkan iz Bogda\u0161i\u0107a. On je 1941 god. iz pistolja ubio svoju \u017eenu An\u0111u ro\u0111enu Petkovi\u0107, ba\u0161 u vrijeme kada su partizani na ovom podru\u010dju izvr\u0161ili nekoliko oru\u017eanih akcija na petokolona\u0161e, pa je ra\u010dunao da \u0107e se ovaj zlo\u010din pripisati partizanima. Ubijena \u017eena je bila prijatelj NOP-a, kao i \u010ditava njezina po rodu porodica. Svi smo se pla\u0161ili od ovog kriminalca sa kojim smo vi\u0161e izvodili \u0161ale da ne bi imao kakvih podataka o na- sem radu za NOP i prijavio okupatoru.  j Borave\u0107i u kotorskom zatvoru primijetio sam kako je u jednoj \u0107eliji smje\u0161ten jedan zatvorenik sam i da ima krevet. On ie \u0161io robu na \u0161iva\u0107oj ma\u0161ini. To ie meni bilo sumnjivo, pa sam pitao zatvorenika \u0110or\u0111a Vukasovi\u0107a zv. Bara o torne ko je ovaj zatvorenik. Dobio sam odgovor da je to Krsto Crnogor\u010devi\u0107, partijski rukovodilac Orjenskog bataljona, i da se od njega svi \u010duvamo jer je saradnik okupatora i sve je izdao. Ja i ostali drugovi iz moje \u0107elije prenosili smo zatvorenicima da se cuvaju od Crno- gor\u010devi\u0107a<\/p>\n\n\n\n

Krajem maja 1942. god., koliko se danas sje\u0107am, uslijedila je prva intrernacija iz Kotora na otok Mamula. Interniran sam sa \u0110or\u0111em\u2014Barom Vukasovi\u0107em, Petrom \u0106oricem, Gajom Vrbicom, Smodlakom Slavenkom; koliko se sje\u0107am bilo nas je 18-20 drugova. Na Mamuli smo zatekli \u010detiri druga i to Andriju Marini\u0107a , Andriju Milutinovi\u0107a, Joza A. Petkovi\u0107a i Branka Radanovi\u0107a.Na Mamuli smo dobili samo po jednu slamancu ali bez slame. Bila je stra\u0161na vlaga u \u0107eliji, tako da nijesmo mogli spavati.<\/p>\n\n\n\n

U \u0107eliji na Mamuli Baro Vukasovi\u0107 je sa Gajom Vrbicom Petrom \u0106ori\u0107em i drugima vodio razgovor bez mog u\u010de\u0161\u0107a i i nakon obavljenog razgovora saop\u0161tio mi je da smo formirali kolektivno rukovodstvo (to je bio prijateljski kolektiv a kasnije po dolasku iz Orjenskog bataljona kolektiv je radio<\/em> pod partijskim rukovodstvom) i da sam ja odre\u0111en za rukovodioca kolektiva. Meni je bilo nejasno \u0161ta to zna\u010dia onda me upoznao da cemo svi u \u0107eliji \u017eivjeti kolektivnim \u017eivotom i da ubudu\u0107e kada nekom zatvoreniku stigne od ku\u0107e paket da ga on ne\u0107e primata ve\u0107 ja kao rukovodilac kolektiva, te da \u0107u svu hranu dijeliti jednako svima u \u0107eliji. Tako sam se prihvatio datog povjerenja i dijelio sam svu hranu jednako svim zatvorenicima u \u0107eliji.<\/p>\n\n\n\n

Svakog dana kada smo na kazanu primali hranu u stroju jedan Italijan koji je bio de\u017eurni vikao je \u00bbViva il Duce\u00ab a<\/em> mi da odgovaramo \u00bbA noi\u00ab. Me\u0111utim, niko nije htio glasno da to ka\u017ee ve\u0107 smo izgovarali razne rije\u010di, suprotno od onog sto se od nas tra\u017eilo. (Neko je izgovarao samo \u00bbBaa\u00ab, a neko samo otvarao usta bez govora.) Treba ista\u0107i da je nakon rasformiranja Orjenskog partizanskog bataljona koncem maja 1942. god. pao u ruke okupatora ve\u0107i broj njegovih boraca. Oni su ve\u0107inom upu\u0107eni na su\u0111enje u Kotor a potom internirani na Mamulu. Njihovim dolaskom na Mamulu jo\u0161 \u2019vi\u0161e se poja\u010dao rad za NOP i kolektivni \u017eivot me\u0111u internircima.<\/p>\n\n\n\n

\u017delim posebno ista\u0107i da sam se neposredno pred kapitulaciju Italije, negdje u junu 1943. god., sreo u internaciji na Mamuli -sa drugovima Ernestom Stipani\u0107em, Veljkom Kora\u0107em, Mitrom Vuksanovi\u0107em, Barom Vukasovi\u0107em, Vukom Vuksanovi\u0107em i mnogim drugima, koji su me ponovo zadu\u017eili da budem rukovodilac kolektiva (to je bila partijska direktiva), tj. da vr\u0161im raspodjelu hrane koja je u paketu od ku\u0107a dolazila.<\/p>\n\n\n\n

Intenirci na Mamuli saznali su da je fa\u0161izam u Italiji kapitulirao \u0161to ima je dalo posebnu hrabrost.  Nakon pada fa\u0161izma fabrikanti bra\u0107a Vu\u010dkovi\u0107 iz Kotora uputili su internircima ve\u0107e koli\u010dine hrane na Mamulu. Znaju\u0107i da su tu hranu uputili do ju\u010de narodni neprijatelji, iako iznemogli od gladi energi\u010dno smo odbili da je primimo. Bilo je, dodu\u0161e, pojedinaca koji su hranu primili, pa kojih su neki poslije izlaska sa Mamule oti\u0161li u \u010detnike. Me\u0111u ovim internircima koji su oti\u0161li u \u010detnike bio je i zloglasni Ilija Odalovi\u0107 iz Krivo\u0161ija, koji je kao internirac primao hranu iz kolektiva od primljenih paketa, iako smo ga znali odranije kao pri- padnika \u010detni\u010dke organizacije. Nakon izlaska iz logora, u decembru 1943. god., u sastavu Vu\u010dedolske brigade do\u0161ao je u moju ku\u0107u pa se zainteresovao za mene i pitao moju majku gdje se nalazi rukovodilac kolektiva sa Mamule. U znak \u00bbpa\u017enje\u00ab prema meni, Odalovi\u0107 je moju majku pretukao i slomio joj ruku.<\/p>\n\n\n\n

U danima kapitulacije Italije septembra 1943. god. mi smo i na Mamuli primijetili da se ne\u0161to krupno doga\u0111a. Vidjeli smo da se sa Obosnika, gdje se nalazila baterija, puca prema Prevlaci i da sve kugle lete preko Mamule i tuku poluotok Prevlaku. U prvom momentu smatrali smo da to Njemci pucaju na internirce na Prevlaci, a do \u0107e potom otvoriti mitraljesko-topovsku vatru na internirce na Mamuli. Nastalo je neuobi\u010dajeno uzbu\u0111enje me\u0111u internircima. Putem veze saznali smo da se na poluotoku Prevlaka nalaze Njemci, te da Italijani sa Obosnika pucaju na njih jer Obosnik jo\u0161 nijesu bili posjeli Njemci. U tim trenucima Baro Vukasovi\u0107 i Mitar i  Vuko Vuksanovi\u0107 odre\u0111uju delegaciju u kojoj smo bili ja (kao rukovodilac), Ernest  Stipani\u0107 i Veljko Kora\u0107, sa zadatkom da pregovaramo s Italijanskim komandantom otoka Mamule da raspusti logor. Kako je logor Mamula bio pregra\u0111en \u017ei\u010danom ogradom na dva dijela, a sam oti\u0161ao kod stra\u017eara logora na \u017ei\u010danoj ogradi i tra\u017eio od njega da izvijesti komandatna logora koji se nalazio u drugom dijelu logora, da do\u0111e kod logora\u0161a radi razgovora. Sjutradan je komandant logora do\u0161ao sa 4 vojnika sa \u0161majserima. Tra\u017eio je od logora\u0161a da kazu ko je njega pozvao na razgovor. Tom prilikom smo se Ernest Stipani\u0107, Veljko Kora\u0107 i ja izdvojili i oti\u0161li u pravcu komandanta. Saop\u0161tili smo mu da je Italija kao dr\u017eava kapitulirala, te da nema svrhe da nas i dalje dr\u017ei u zarobljeni\u0161tvu, ve\u0107 da nas pusti na slobodu. Komandant logora nam nije dao nikakav odgovor ve\u0107 je oti\u0161ao.  Vec Sjutradan oko 12 sati ponovo je do\u0161ao na bodljikavu zicu sa \u010detiri karabinjera sa \u0161majserima i jedan od karabinjera je uzviknuo: Petkovi\u0107 Natale di Andreja vjeni kva! Nije mi se i\u0161lo. Ja i svi moju drugovi smo mislili da \u0107e me strijeljati, ali najvecu hrabnost mi je u tom momentu dao Mitar Vuksanovi\u0107 koji mi je rekao: \u00bbDaro, ako ubije tebe pobi\u0107e i sve nas i mora\u0161 iza\u0107i! Izi\u0161ao sam iz \u0107elije u kojoj je bilo 40-50 drugova i laganim korakom pribli\u017eavao sam se komandantu logora. Kada sam do\u0161ao kod \u017ei\u010dane ograde komandant logora i \u010detiri karabinijera u jednom glasu pozdravih: \u00bbsalute\u00ab. Odgovorio sam im \u00bbZdravo\u00ab i drhtao od straha. Komandant mi je tom prilikom iz svega glasa uzviknuo \u00bbSignor Natale andiamo tuti uguale kontra in tedesko\u00ab, te \u00bbodji sera sijamo tuti liberi\u00ab. Odgovorio sam mu: \u00bbGracije mile\u00ab.<\/p>\n\n\n\n

Kada sam se vratio u \u0107eliju nastalo je veselje. Najve\u0107i je problem bio kako obavijestiti drugi dio otoka Mamule. Tada sam se popeo na karaulu pored dimnjaka i prenio sam drugom dijelu logora\u0161a na Mamuli uz razgovor na prste. Ko je tada primio moje saop\u0161tenje \u2014 to mi nije poznato.<\/p>\n\n\n\n

Istoga dana nave\u010de oko 20 sati na otok Mamulu pristao je jedan brod, ukrcao logora\u0161e sa isto\u010dnog dijela Mamule i odveo ih na suprotnu stranu u Rose, dok sam ja bio u zapadnom dijelu.<\/p>\n\n\n\n

Prilikom vo\u017enje prema Rosama Njemci koji su bili ve\u0107 okupirali poluotok Prevlaku granatama su tukli prema brodu. Zapovjednik broda, kada je do\u0161ao u Rose, nije htio da se vrati po ostale logora\u0161e. Me\u0111utim, neki od drugova ve\u0107 odavno pri\u010daju kako se brod vratio da prihvati nas internirce sa zapadne strane Mamule. Rekli su mi da je navodno Vido Cvjetkovi\u0107 izvadio pi\u0161tolj na komandanta broda i prisilio ga da se vrati na Mamulu i prihvati drugi dio interniraca, \u0161to je ovaj i uradio. Otkuda je Vido Cvjetkovi\u0107 do\u0161ao u posjed pi\u0161tolja i da li je pi\u0161tolj imao kod sebe na otoku Mamuli \u2014 to \u0107e svakako drugi drugovi da rasvijetle, jer ja nijesam s njim bio u tom dijelu na Mamuli.<\/p>\n\n\n\n

Sjutradan oko 3 sata izjutra brod je pristao na Mamulu i svi smo se na njega ukrcali, ali nijesmo vi\u0161e i\u0161li na Rose vec smo se lagano iskrcali na \u017danjici i odatle uputili na razne na\u010dine svojim ku\u0107ama u razne krajeve Boke i van nje. Ja sam seiz Kra\u0161i\u0107a s Ernestom Stipani\u0107em i Veljkom Kora\u0107em prebacio \u010damcem u Tivat.<\/p>\n\n\n\n

Napominjem da je logor Mamula bio podijeljen na dva dijela.<\/p>\n\n\n\n

S obzirom na re\u017eim koji je vladao u logoru, nijesam u stanju da govorim o drugom dijelu logora. O tome \u0107e govoriti drugovi koji su se tamo nalazili. <\/p>\n<\/div>\n<\/div>\n","protected":false},"featured_media":0,"template":"","class_list":["post-3167","tekstovi","type-tekstovi","status-publish","hentry"],"acf":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/img-mamula.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/tekstovi\/3167","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/img-mamula.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/tekstovi"}],"about":[{"href":"https:\/\/img-mamula.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/tekstovi"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/img-mamula.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=3167"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}