U svom napisu obradio sam temu koja se odnosi na zatvor u Kotoru i na logor Mamula. Poku\u0161a\u0107u da objasnim neka svoja mi\u0161ljenja i iznesem ono \u0161to sam do\u017eivio kao devetnaestogodi\u0161nii mladi\u0107 i \u010dega se \u017eivo sje\u0107am. To je ono \u0161to sam za godinu dana vidio i do\u017eivio.<\/p>\n\n\n\n
Na\u0161ao sam se uhap\u0161en 4. aprila 1942. godine od strane karabinijera u Tivtu. Potom sam bio devet dana u \u0160kaljarima, u nadle\u017enosti \u00bbcrnog viteza\u00ab, po zlu \u010duvenog, a potom sam se obreo u zatvoru u Kotoru. <\/p>\n\n\n\n
Jedne no\u0107i su dva puta prozivali uhap\u0161ene za koje se nije znao kuda idu. Prije pola no\u0107i pro\u010ditan je jedan spisak, a kasnije drugi. Nakon toga, lako je vladala nedoumica \u0161ta \u0107e biti sa nama, nastala je prava jurnjava kroz zatvor. Mnogi su se spremali za odlazak. Po\u010dele su se pjevati partizanske pjesme. Tako pamtim da su se razlijegale \u00bbMitrov\u010danka\u00ab, \u00bbBile\u0107anka\u00ab. Sve se orilo od pjesme. Flase koje smo imali u \u0107elijama, a slu\u017eile su za vodu, bacane su kroz prozor, a dolje ulicom su \u0161etali italijanski stra\u017eari i vojnici. <\/p>\n\n\n\n
Pamtim tako jednog starog italijanskog zatvorskog stra\u017eara koji je obilazio sobe i molio:<\/p>\n\n\n\n
\u00a0\u00bbNemojte pjevati bolj\u0161evi\u010dke pjesme! \u00ab\u00a0On je znao \u0161ta se pjeva, ali nije to mogao sprije\u010diti.\u00a0<\/p>\n\n\n\n
Bio je tek po\u010detak aprila kada se jednog ranog jutra ispred kotorskog zatvora postrojilo nas osamdeset do devedeset zatvorenika. Prije toga vezali su nas lisicama. Uputiii smo se gornjim dijelom grada, preko Benova, ka kotorskoj rivi, gdje je bio privezan jedan italijanski brod. Na osnovu toga smo zaklju\u010dili da nas vode u Italiju. Me\u0111utim, u blizini broda je bio neki remorker. Bio je to ronila\u010dki tender. Ja sam taj brod znao ,od ranije kao radnik Pomorskog arsenala, jer je slu\u017eio za prevoz radnika ove ustanove. On je imao jednu jedinu prostoriju u koju je tre- balo sve nas nabiti.<\/p>\n\n\n\n
Ukrcavanje u obi\u010dnim prilikama ne bi trebalo da pri\u010dinjava problem. Me\u0111utim, za nas vezane bilo je to veoma te\u0161ko, jezivo.<\/p>\n\n\n\n
Neko je imao debelu ruku, drugi tanku. Nekima su lisice bile jako stegnute, drugima opet labave. Niz stepenice je jedva po jedan mo- gao i\u0107i, a ovoga puta morala su po dvojica. Bilo je to veoma te\u0161ko, tako da su kosti pucale.<\/p>\n\n\n\n
Nakon du\u017eeg natezanja smo se smjestili. Pro\u0161lo je mo\u017eda sat ili dva kada smo se po\u010deli propitivati kuda nas voze i kuda idemo.Brod je vozio, ali nijesmo imali predstave gdje \u0107e nas iskrcati.<\/p>\n\n\n\n
Bila je to puna neizvjesnost. Onda smo vidjeli da se pojavljuje Herceg-Novi. Nakon otprilike dva sata vo\u017enje remorker je pristao na hridinama na Mamuli. Tu nije bilo nekog pristani\u0161ta, ve\u0107 je bilo samo improvizirano mjesto za vezivanje.<\/p>\n\n\n\n
Po\u010delo je iskrcavanje na ostrvo. Nijesmo znali \u0161ta \u0107e sa nama. \u017dene i djecu odveli su na Prevlaku. Od zatvorskih vlasti dobili smo prazne slamarice, koje smo napunili nekom prljavom slamom. Nakon toga smjestili smo se u \u0107elije. U svakoj je bilo po \u010cetrdeset logora\u0161a, odnosno po osamdeset, jer su dvije \u0107elije bile vezane me\u0111usobno otvorenim zidovima. Pod je bio jako mokar. Le\u017eali smo na slamaricama u kojima nije bilo dovoljno slame.<\/p>\n\n\n\n
Negdje pred moj izlazak dobili smo drvene krevete, na spratove.Po\u010deo je da se odvija \u017eivot prema propisima logorskih vlasti.<\/p>\n\n\n\n
Bio je to u stvari fa\u0161isti\u010dki teror. Hrana je bila veoma lo\u0161a: tek da se pre\u017eivi. Ujutro smo dobijali nekakvu pa\u0161tetu, kao i neke spla\u010dine \u0161to je trebalo da je kafa. Oko deset sati smo dobijali navodno po 12 dekagrama hljeba. Me\u0111utim, bilo je znatno manje, to mogu garantovati. Uve\u010de smo dobijali kri\u0161ku sira, kao i par smrdljivih gr\u010dkih maslina. Ru\u010dak je imao svoj naro\u010diti protokol.<\/p>\n\n\n\n
Karabinjeri bi otvorili sve \u0107elije. Mi bismo iza\u0161li vani i postrojili se u \u010detvororedove. Morali bismo vani \u010dekati u toj dugoj koloni po par sati, dok ne do\u0111emo na red da dobijemo hranu. Onda je slijedio ceremonijal. Nakon komande \u00bbMirno\u00ab, na \u0161ta bismo mi zauzeli stav mirno, slijedio bi uzvik: \u00bbEviva Re!\u00ab Potom i obavezno: \u00bbEviva Ducce!\u00ab Mi smo morali da ovo ponavljamo, ali naj\u010de\u0161\u0107e malo ko bi ovo izgovarao za italijanskim starje\u0161inom. To bi se ponavljalo po nekoliko puta dok se ne bi smilovali i po\u010deli dijeliti ru\u010dak. Kada bismo dobili onu teku\u0107inu, posijedali bismo kao djeca, dr\u017eali porcije na krilu i brojili koliko smo dobili \u0161upijota u porciji. Onaj ko je imao vi\u0161e od desetak komada bio je pravi sretnik. Neko vrijeme to je bilo posebno zanimanje.<\/p>\n\n\n\n
Neposredno po dolasku na Mamulu Italijani su razdijelili logor na dva dijela: na lijevo i desno krilo. Oni su ih zvali \u00bbala destra\u00ab i. \u00bbala sinislra\u00ab. Na\u0161a strana, u kojoj su bili Bokelji i drugi intermrci sa teritorije koju je Italija anektirala, morala je od tada u opho\u0111enju sa logorskim vlastima da govori, na italijanskom jeziku. Okupator je to obrazlagao \u010dinjenicom da smo postali dio italijanske teritorije. A ko bi neko govorio na\u0161im jezikom bio bi opomenut. Kada je rije\u010d o onima koji su bili iz neanektiranih podru\u010dja u obra\u0107anju zatvorenicima pomagao je prevodilac, a kod nas to nije smio da bude slu\u010daj.<\/p>\n\n\n\n
Standard Bokelja na Mamuli bio je bolji nego ostalih. Razlog za to le\u017eao je u mogu\u0107nosti da dobijamo od svojih ku\u0107a pakete.Me\u0111utim, valja ista\u0107i da po\u0161iljke sa hranom nijesu stizale od svih.<\/p>\n\n\n\n
Bilo je i onih Bokelja koji su veoma oskudijevali i gladovali. Tada se do\u0161lo na ideju da se formiraju kolektivi, koji su doveli do novih odnosa me\u0111u logora\u0161ima tamo gdje su djelovali. Od tada sve \u0161to se dobijalo dijelilo se u kolektivu, prema dogovoru, uglavnom na ravne djelove. \u010cinjenica je ono \u0161to je u vi\u0161e navrata istaknuto na mnogim mjestima, pa i ovdje, da niko ko je primao paket nije bio njegov vlasnik.<\/p>\n\n\n\n
Sje\u0107am se Ivana Kaloze iz Tivta, koji je bio iz Istre. On je ve\u0107 jmao iskustva kako organizovati logorski \u017eivot, te je i ovdje bio jedan od pobornika organizacije kolektiva.Ja sam tada bio veoma mlad, tako da neki utisci moraju da budu proizvod moga polo\u017eaja i gledanja u tim godinama. Ipak znam da je me\u0111u logora\u0161ima djelovala i Komunisti\u010dka partija.<\/p>\n\n\n\n
Sje\u0107am se da su odr\u017eavani sastanci. Pamtim i imena nekih od tih komunista: Petra Vrbice, \u0110or\u0111a Vukasovi\u0107a \u2014 Bara, Gaja Vrbice. Oni su radili u jednom od uglova. Nijesam bio komunista, niti sam u\u010destvovao u radu, ali sam znao da Partija djeluje.<\/p>\n\n\n\n
Zaslugom doktora Mr\u0111ena, koji je bio Ijekar, jedna grupa Bokelja je uspjela, navodno zoog toga \u0161to su bili bolesni, da isposluje da se prima duplo sljedovanje. Me\u0111utim, ta dodatna hrana nije slu\u017eila samo onima kojima je bila namijenjena. Dok smo jednog dana to mi primali, narednog je to upu\u0107ivano susjednom krilu gdje su bili drugovi iz Dalmacije i Hercegovine, da bi se ubla\u017eila njihova glad i da bi se spasli od umiranja od gladi. Ve\u0107 sam rekao da su oni bili u gorem polo\u017eaju jer nijesu primali pakete, za razliku od nas.<\/p>\n\n\n\n
Ipak, neki su, i pored akcija kolektiva i Partije da se svi odrze u zivotu, ovdje umrli. Tako pamtim smrt nekog Mileti\u0107a (ime sam mu zaboravio). Bilo je nevrijeme, te nijesmo uspjeli da ga sahranimo vani, nego je zakopan na Mamuli. Za vrijeme moga boravka u logoru ne sje\u0107am se da je jo\u0161 neko umro i da je zakopan na samoj Mamuli.<\/p>\n\n\n\n
Doktor Mr\u0111en je mnogo napravio kako bi spasao jedan broj logora\u0161a s Mamule. On je to radio ne -samo za one koji su stvamo bih bolesni i kojima je bio potreban poseban tretman ve\u0107 i za mnoge druge. Oboljeli su upu\u0107ivani u bolnicu u Meljine, na lije\u010denje. Preko toga punkta dolazili smo do mnogih podataka o stanju na terenu i posebno na rati\u0161tima, a i drugovi na terenu su tako imali informacije o na\u0161em \u017eivotu. Me\u0111utim, ovakvo pona\u0161anje Mr\u0111ena nije moglo ostati neprimije\u0107eno od strane Italijana.<\/p>\n\n\n\n
Kada su ga otkrili, smijenili su ga.<\/p>\n\n\n\n
Vezu izme\u0111u Herceg-Novog ali ostalih mjesta du\u017e Bokokotorskog zaliva i Mamule odr\u017eavala je \u00bbBarfoara\u00ab. Bio je to brod koji smo mi nazvali \u00bbMARICA\u00ab. Ona je imala razne misije: dovodila je zatvorenike na Mamulu, odvodila mnoge na lije\u010denje, njom je dovo\u017eena hrana, paketi. Ovim brodom su odvodili sa Mamule u susjedni logor na Prevlaci Dalmatince i Hercegovce koji su bili na izmaku snage, a i one koji su i\u0161li svojim ku\u0107ama i bili oslobo\u0111eni daljeg boravka u logoru.<\/p>\n\n\n\n
Re\u017eim u logoru bio je veoma strog. Okupator je nastojao na razne na\u010dine da prekine na\u0161e veze. Jedan od vidova odr\u017eavanja kontakata bili su paketi. Zato su oni veoma pa\u017eljivo pregledam od zatvorskih vlasti. Ipak, u njima bi se pone\u0161to pro\u0161vercovalo, posebno u kruhu. Informacije bi stizale i u kremi za cipele. Na dnu kutije bi se nalazilo pismo sa va\u017enim podacima koji su nas interesovali. Ili bi \u010dep bio izdubljen a u njemu bi bilo pismo.<\/p>\n\n\n\n
Toga se Italijani nijesu dosje\u0107ali. I u fla\u0161ama vina odnosno u ambala\u017ei \u00bbkjanti\u00ab-vina, stojala su pisma. Me\u0111utim, Italijani su sve vi\u0161e dolazili do tih ilegalnih poruka i oduzimali nam ih.<\/p>\n","protected":false},"featured_media":0,"template":"","class_list":["post-3166","tekstovi","type-tekstovi","status-publish","hentry"],"acf":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/img-mamula.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/tekstovi\/3166","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/img-mamula.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/tekstovi"}],"about":[{"href":"https:\/\/img-mamula.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/tekstovi"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/img-mamula.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=3166"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}