UVOD <\/p>\n\n\n\n
Mamula je mali grebenasti oto\u010di\u0107 na ulazu u Boku Kotorsku, izme\u0111u O\u0161trog rta i Arze, bli\u017ee Lu\u0161tici nego Kobili, udaljen od kopna 1 km (42 24’N i 18 34’E). Oto\u010di\u0107 je nenaseljen i sa oskudnom vegetacijom. Narodno ime mu je Velika \u017danjica, za razliku od Male \u017danjice, koja se nalazi do same zapadne obale poluotoka Lu\u0161tica i koja je sa\u010duvala narodno ime. Po njoj je dobio ime i zaliv, u kome se nalazi luka \u017danjice. Na starim kartama, pod kraj XVII vijeka, nosi ime Rondoni. Dana\u0161nje ime dobila je po namjesniku Dalmacije, generalu Mamuli, Li\u010dani\udbc0\udc01nu, koji je na ovom ostrvu podigao utvr\u0111enje oko 1850. godine. Mamula je postala najva\u017eniji austro-ugarski strate\u0161ki objekat na ovom dijelu Jadrana i izazovna meta savezni\u010dke flote (francuske i engleske) u prvom svijetskom ratu. Ona je bila zna\u010dajno utvr\u0111enje u sistemu ostalih utvr\u0111enja u Boki Kotorskoj. Ali, u isto vrijeme, bila je ve\u0107 u prvom svjet\udbc0\udc01ekom ratu tamnica za 31-og rodoljuba, koji su robovali kao taoci. (Ignjat Zlokovi\u0107.: Mirko Komnenovi\u0107. ,,Boka” 13-14, Zbornik radova, Herceg-Novi). <\/p>\n\n\n\n
FORMIRANJE LOGORA <\/p>\n\n\n\n
Po\u010detkom 1942. godine italijanski okupator, po\u0161to je napunio zatvore u Boki, organizovao je koncentracione logore u tvr\u0111avi Mamuli i na Prevlaci. Mamula do tada nije slu\u017eila vojnim namjenama, dok se na Prevlaci nalazila vojska. Komanda 6. armijskog korpusa naredbom br. 1297 od 30. marta 1942. godine obavijestila je sve svoje divizije i komandu karabinjera da su osnovani koncentracioni logori na Mamuli i Prevlaci.<\/p>\n\n\n\n
\u2026.<\/p>\n\n\n\n
Komanda 6. korpusa dostavlja 27. aprila 1942. godine pod br. 1354\/1 svim pot\u010dinjenim jedinicama uputstva za unutra\u0161nju organizaciju logora. Interesantno je navesti da se u ovom raspisu izri\u010dito nagla\u0161ava da se niko ne mo\u017ee poslati u ove logore bez znanja i odobrenja kotorskog prefekta. <\/p>\n\n\n\n
Potom, 29. maja 1942. godine 6. armijski korpus daje uputstvo pot\u010dinjenim jedinicama da na Mamulu interniraju samo mu\u0161karce za koje se pretpostavlja da \u0107e stalno ostati u zoni, a na Prevlaku da \u0161alju sve ostale za koje internacija nije definitivna, kao i \u017eene. Logor Mamula stavljen je pod kompetencijom divizije “Emilija”, a Prevlaka divizije “Mesina” (Du\u0161an \u017divkovi\u0107: Boka Kotorska i Pa\u0161trovi\u0107i u NOB, str. 214). <\/p>\n\n\n\n
Od formiranja logora Mamula, pa do sredine ljeta\u00b7 1942. godine, tu su se nalazile \u017eene, djeca, mu\u0161karci, a kasnije su \u017eene i djeca preba\u010deni na Prevlaku da bi opet u jednom kratkom periodu, u prolje\u0107e 1943. godine, prebacili jednu pove\u0107u grupu \u017eena na Mamulu, gdje su ostale 2-3 mjeseca. <\/p>\n\n\n\n
Poslije rasformiranja Orjenskog partizanskog bataljona i povla\u010denja partizanskih snaga iz Hercegovine, krajem maja u logor su po\u010deli dovoditi zarobljene borce Orjenskor bataljona, simpatizere i aktivne u\u010desnike NOP-a, drugove borce iz Hercegovine, Konavala i Dalmacije, kao i pojedince iz Dubrovnika i cetinjskog zatvora. <\/p>\n\n\n\n
RE\u017dIM U LOGORU <\/p>\n\n\n\n
Logor se sastojao iz tri dijela: desne i lijeve strane i citadele. Na desnoj strani bili su smje\u0161teni zatvorenici iz Boke, a na lijevoj Hercegovci, a u citadeli, uglavnom, borci Orjenskog partizanskog bataljona koji su \u010dekali su\u0111enje. Broj logora\u0161a nije nikad bio stalan, ve\u0107 se mijenjao (pove\u0107avao ili smanjivao) a kretao se od 400 do 650. <\/p>\n\n\n\n
Logora\u0161i su “stanovali” u zasvo\u0111enim \u0107elijama debelih zidova u kojima su bili postavljeni topovi nekada\u0161nje austro-ugarske tvr\u0111ave. Dok je logora\u0161a bilo malo, spavalo se na betonskom podu, a poslije kada je logor bio prepun, montirani su drveni kreveti, jedni iznad drugih, sa slamaricama i dvije vojni\u010dke deke. U ovim zagu\u0161ljivim, nehigijenskim i prepunim \u0107elijama, kreveti su pore\u0111ani pored zida, tako da je napravljen uski prolaz po sredini, a u jednom uglu, obi\u010dno pored vrata, smje\u0161tena su benzinska burad mjesto klozeta. <\/p>\n\n\n\n
U \u0107elijama bez ventilacije, sa jednim ili dva mala prozora, bilo je nabijeno i do 100 ljudi, zavisno od veli\u010dine \u0107elije (povr\u0161ina \u0107elije kretala se od 60-70 kvadratnih metara). <\/p>\n\n\n\n
Posadu Mamule sa\u010dinjavala je jedna vojna jedinica (veli\u010dine \u010dete) i jedan vod karabinjera. Vojska je obezbje\u0111ivala logorsku stra\u017eu i nije imala kontakt sa zatvorenicima, a karabinjeri su vr\u0161ili unutra\u0161nju slu\u017ebu. Vojska je \u010duvala stra\u017eu po bedemima i na ulazu logora. <\/p>\n\n\n\n
Karabinjer je imao punu vlast nad zatvorenicima i kada mu se prohtjelo mogao je po sopstvenoj \u017eelji da kazni logora\u0161a, da ga zatvori u samicu, \u0161amara, maltretira. <\/p>\n\n\n\n
\u017divot u logoru odvijao se po utvr\u0111enom planu: ustajanje, izlazak u \u0161etnju, pranje, oskudna hrana. Hrana se sastojala od doru\u010dka – surogat nezasla\u0111ene kafe u poklopcu porcije, ru\u010dak – juha sa 10 do 20 ili 20 do 30 zrna ri\u017ee, a po koji put malo konjskog mesa “\u0161upiota” i za ve\u010deru 5 dkg sira parmezana, a za cijeli dan 12 dkg hljeba. <\/p>\n\n\n\n
Na\u00b7 platou logora, kao i u citadeli, nalazili su se bunari sa vodom. Nama je bilo dozvoljeno da peremo ve\u0161 kraj bunara na platou i za tu priliku dobijali smo ne\u0161to \u0161to je trebalo da bude sapun. U krugu logora nalazila se pekara, gdje su radili logora\u0161i, a u citadeli: kantina, samica, \u0107elije, ambulanta i kova\u010dnica, gdje su, tako\u0111e, radili logora\u0161i i za te usluge dobijali ne\u0161to poja\u010danu hranu. U ovom dijelu, na spratu, nalazile su se prostorije za smje\u0161taj vojske, karabinjera i kancelarija. <\/p>\n\n\n\n
Ve\u0107 smo naglasili da su logora\u0161i bili odvojeni po stranama. Kontakt me\u0111u zatvorenicima jednog i drugog dijela bio je onemogu\u0107en, a svaki poku\u0161aj je ka\u017enjavan. To je u mnogome ote\u017ealo \u017eivot drugovima iz Hercegovine i Dalmacije. Taj smo dio vrlo malo poznavali. <\/p>\n\n\n\n
Ishrana je bila, kao \u0161to se vidi iz navedenog sledovanja, nedovoljna. Me\u0111utim, paketi sa hranom koje smo dobijali svakih 15 dana od roditelja ili prijatelja, ubla\u017eavali su glad, u\u010dinili da logor bude sno\u0161ljiviji, da se sve lak\u0161e izdr\u017ei i sa\u010duva zdravlje. <\/p>\n\n\n\n
Paketi su dopremani motornim \u010damcem dosta uredno. Jedino su kasnili po nekoliko dana u zimskom periodu, kada bi “\u0161iloko” uskovitlalo more i sprje\u010davalo da pristane \u010damac na malom pristani\u0161tu, izlo\u017eenom nevremenu. Tada smo po \u010ditav dan kroz prozor posmatrali more, \u010dekali promjenu vjetra, o\u010dekuju\u0107i iz pravca Herceg-Novog dolazak paketa. <\/p>\n\n\n\n
Logora\u0161i nijesu fizi\u010dki radili, sem u rijetkim slu\u010dajevima, kada je trebalo istovariti drva za pekaru, koja su dopremana penicom.<\/p>\n\n\n\n
Dok se ovo odvijalo nepromjenjeno do pada fa\u0161izma u Italiji strogost nije bila jednaka, zavisila je od komandanata logora i situacije na frontovima. Strogost \u00b7je naro\u010dito do\u0161la do izra\u017eaja u vremenu rasformiranja Orjenokog bataljona, u vrijeme dolaska mnogih boraca, \u010destih saslu\u0161avanja, odvo\u0111enja na strijeljanje i neizvjesnosti za mnoge drugove. Tada su logorske vlasti vr\u0161ile \u010deste promjene u logoru, premje\u0161tali zatvorenike iz \u0107elije u \u0107eliju, iz strane u stranu, sve dok se logor nije ustalio. Atmosfera je neosporno bila odraz vanjske situacije i re\u017eim je postojao bla\u017ei kada su zavr\u0161ena mnoga strijeljanja, su\u0111enja, ispitivanja i kada je stanje na frontovima ozna\u010davalo prekretnicu. Raspolo\u017eenje logorskih vlasti je bilo najbolji indikator varljive ratne sre\u0107e. Ali svi komandanti nastojali su svojim govorima da uti\u010du na svijest logora\u0161a, da ih pogre\u0161nim informacijama pokolebaju, obeshrabre i da im predstave bezizlaznu atmosferu. U tome je naro\u010dito bio uporan jedan karabinjer biv\u0161i fratar, koji je dr\u017eao duga\u010dke, vatrene govore o fa\u0161izmu i bezuspje\u0161no poku\u0161avao da izazove logora\u0161e na diskusiju. U po\u010detku, takve vaspitne konferencije odr\u017eavane su redovno sa velikom uporno\u0161\u0107u. Vjerovali su u njihov uspjeh, ali kasnije ih nijesu praktikovali, kada su uvidjeli da od toga nema koristi i kada im ratna sre\u0107a okrenula le\u0111a (ove govore prevodio je drug Manojlo Manojlovi\u0107). Bilo je poku\u0161aja da se logora\u0161i iz Boke tretiraju kao Talijani, zabranjivalo im se da govore maternjim jezikom, nudili su stipendije intelektualcima da studiraju u Italiji sl. Tako su jednog dana jednog po jednog \u0111aka, borce Orjenskog bataljona koji su \u010dekali su\u0111enje, pozivali i savjetovali da se obrate Du\u010deu sa molbom u kojoj bi se pokajali za to \u0161to su bili “ribeli” i da mole da im se omogu\u0107i nastavak \u0161kolovanja u Italiji. Bez prethodnog dogovora svi su odbili. Sje\u0107am se da su zvali Krsta Brankovi\u0107a, Mihajla Mustura, Mladena Grakali\u0107a i vjerovatno neke druge drugove. <\/p>\n\n\n\n
Prilikom podjele hrane ili bilo kojeg zbora, logora\u0161e su primoravali da pozdravljaju fa\u0161isti\u010dki i sve dok okupator nije bio zadovoljan, hrana se ne bi dijelila. Ta ceremonija \u010desto je trajala vrlo dugo, a bezvoljno dizanje ruku dovodilo je do bijesa okupatora i nazivao nas je najpogodnijm imenima, upore\u0111uju\u0107i nas sa uro\u0111enicima njihovih kolonija. To im je bio omiljeni izraz. A \u010dekanje podjele hrane bilo je dosta mu\u010dno u ljetno doba, kada je sunce pr\u017eilo, a oslabljeni logora\u0161i jedva su se dr\u017eali na nogama. <\/p>\n\n\n\n
Iz \u0107elija smo izlazili tri puta dnevno: ujutro, na\u00b7 podne i uve\u010de. Svaki put bi ostajali po jedan sat. Za to vrijeme posvr\u0161avali bi najnu\u017enije ‘!potrebe: pranje, vr\u0161enje nu\u017ede u kolektivnom klozetu i uobi\u010dajena \u0161etnja. A uve\u010de, kada se \u0107elije zatvore, tiho se razgovaralo. Nije se smio glas podi\u0107i, a na svaki i najmanji \u0161um vojnici bi glasno tra\u017eili da se umirimo, prijete\u0107i oru\u017ejem. Tu prijetnju su i jednom ostvarili i ranili tri Hercegovca u \u010dijoj \u0107eliji je neko zapalio \u0161ibicu (sje\u0107anje Gruja Andri\u0107a). <\/p>\n\n\n\n
Na lijevoj strani logora, kao \u0161to smo naglasili, bili su smje\u0161teni drugovi iz Hercegovine i Dalmacije. Re\u017eim prema njima bio je isti, samo raspored ishrane, ustajanja i izlaska, nije se poklapao sa rasporedom drugog Ddijela logora tako da je na ovaj na\u010din onemogu\u0107en kontakt logora\u0161a. Njihovi uslovi su bili zna\u010dajno te\u017ei, o \u010demu \u0107e biti rije\u010di.<\/p>\n\n\n\n
\u2026\u2026<\/p>\n\n\n\n
Veliki dio boraca bio je izveden pred Sud i osu\u0111en na smrt (ova presuda je kasnije, za ve\u0107inu, preina\u010dena na do\u017eivotnu robiju) ali i tada su “Orjenci” poveli pjesmu o slobodi koja se orila \u0107elijama zatvora i dvoranama\u00b7 sudnice. Na ovim primjerima juna\u0161tva \u017eivjela je Mamula i odr\u017eavala duh Orjena. <\/p>\n\n\n\n
\u017divot na Mamuli, i pored stalne brige za odr\u017eanje golog \u017eivota, bio je ispunjen kako politi\u010dkim radom tako i drugim djelatnostima. Na\u0161lo se dosta vremena da se pro\u010dita po koja prokrijum\u010darena knjiga, da se odigra partija \u0161aha i karata. Uspjelo se da se dobiju cjelokupna djela \u010cehova (Bo\u0161ko Drobnjak), neka djela Balzaka i dr. Poneko je u\u010dio italijanski jezik i dobro ga savladao. Bilo je tu ljudi raznih profesija. sa velikim \u017eivotnim iskustvom i svestranim obrazovanjem. \u010cesto su se vodile diskusije o raznim problemima, iz mnogih oblasti i sl. <\/p>\n\n\n\n
PARTIJA I SKOJ<\/p>\n\n\n\n
\u2026\u2026.<\/p>\n\n\n\n
Na kraju ovog poglavlja \u017eelio bih da ne\u0161to vi\u0161e ka\u017eem o dr Stevu Mr\u0111enu (ranije je uzgred spomenut), ali ne kao o logora\u0161u, koji je imao dobro, patriotsko dr\u017eanje, dijelio bogate pakete i doprinio jedinstvu zatvorenika, po \u010demu ne bi bio izuzetak. \u017delim da ne\u0161to ka\u017eem o njemu kao jedinom ljekaru – zatvoreniku na Mamuli. <\/p>\n\n\n\n
Steva Mr\u0111ena su cijenili i Italijani i ponekad dolazili kod njega za savjet, iako su povremeno (a mo\u017eda i stalno) imali svog vojnog ljekara. Taj njegov autoritet mnogo je\u00b7 koristio zatvorenicima da bi \u010dinio usluge i kao \u010dovjek i kao ljekar. Bio je opreman da svoje znanje stavi u slu\u017ebu partijske politike. Dr. Mr\u0111en je stalno bdio nad zdravljem zatvorenika i sa oskudnim sredstvima u uslovima logora, sa nedovoljno lijekova, pru\u017eio je mnogima neprocjenjivu pomo\u0107. Mnoge je poslao u bolnicu Meljine na oporavak, izmi\u0161ljaju\u0107i bolest, a znaju\u0107i da svi boluju od iste bolesti – iznurenosti i iscrpljenosti. Boravak logora\u0161a, u Meljinama nije bio dug, ali to nije zavisilo od dr Mr\u0111ena. \u010cesto je vodio bu\u010dne diskusije, stru\u010dno se nadmudrivao sa mladim, neiskusnim italijanskim ljekarima, da bi nekoga poslao u bolnicu. Vr\u0161io je stalne ljekarske preglede zatvorenika, obavljao neke lak\u0161e operacije, davao injekcije kalcijuma, lijekove za ja\u010danje i ubje\u0111ivao logorske vlasti o potrebi bolje ljekarske njege. Kada je trebalo da Vlado Bijeli\u0107, po direktivi Partije ponese poruku Petru \u0106ebi\u0107u u bolnicu Meljine, da bi se dalje proslijedila Luki Matkovi\u0107u, Stevo je u\u010dinio sve da ga proglasi bolesnim i da isposluje da po\u0111e u bolnicu Meljine, gdje se zadr\u017eao kratko vrijeme. Tu je dr Stevo Mr\u0111en pokazao osvjedo\u010denu hrabrost i u ubje\u0111ivanju je bio toliko uporan da je u tome i uspio. Ubijedio je ne samo Italijane, ve\u0107 i nekog doktora Felera, zatvorenika, obrazovanog, kulturnog, ali nepouzdanog. I Italijani su popu\u0161tali pred njegovim argumentima, ali za kratko, kada bi vi\u0161e ljekara i rendgen pregledom u Meljinama ustanovili da se ne radi o nekoj posebnoj bolesti. Me\u0111utim, tada bi zatvorenik dolazio sa vijestima, paketima i porukama. Sve je to dr Stevo Mr\u0111en radio na svoj specifi\u010dni na\u010din, tako da je znao da razbije podozrenje Italijana i oni su mu vjerovali, pozivali ga da ih pregleda ili dolazili u \u0107eliju da im da savjet. Jednom je \u010dak do\u0161ao u \u0107eliju i komandant logora da ga Stevo pregleda. <\/p>\n\n\n\n
Takav je bio Stevo Mr\u0111en, na\u0161 logorski ljekar, koji je mnoge zadu\u017eio u logoru brigom i ljudskom pa\u017enjom. <\/p>\n\n\n\n
BJEKSTVO SA MAMULE <\/p>\n\n\n\n
Pad fa\u0161izma u Italiji do\u010dekan je me\u0111u nama sa velikim odu\u0161evljenjem. Osje\u0107ala se pometnja me\u0111u vojnicima, mada je ve\u0107ina \u017eeljela brzi kraj rata i \u010desto javno izra\u017eavala \u017eelju da se \u0161to prije vrati ku\u0107ama, uvi\u0111aju\u0107i da je rat izgubljen. \u010cesto, uve\u010de \u010dula bi se pjesma stra\u017eara po zidinama Mamule, kroz koju bi se kao nit provla\u010dila nostalgija za ku\u0107om, za bliskim i dragim bi\u0107ima. To vi\u0161e nije bila vojska, ve\u0107 ljudi koji su osje\u0107ali da su prevareni i dovedeni u tu\u0111u zemlju. Nastojali su da nam se pribli\u017ee i da nas obavijesti o svemu \u0161to se napolju de\u0161ava. Ali, ipak nije to bio kraj robovanja i logorskog \u017eivota, iako je \u017eivot u logoru postao lak\u0161i, sno\u0161ljiviji i moglo se po \u010ditav dan biti van \u0107elije, koje su se zatvarale samo no\u0107u. Ovakav na\u010din \u017eivota omogu\u0107io je partijskoj organizaciji nesmetan rad i pripreme za nastupaju\u0107e doga\u0111aje.\u00b7 Tada su kolektivi besprijekorno funkcionisali. Sada se ve\u0107 mislilo na organizovanje logora po \u010detama da bi se stvorila vojna organizacija, sposobna da u odlu\u010dnom momentu reaguje spremno i organizovano. Ubrzo, ovi logora\u0161i su bili svrstavani u \u010dete. Na \u010delu svake \u010dete bili su prekaljeni borci Orijenskog bataljona, a za komandanta postavljen je Jurole Grakali\u0107. <\/p>\n\n\n\n
Me\u0111utim; Organizacija je bila ipak lak\u0161a strana posla. Tu su se nalazili sve borci i prijatelji pokreta; Jedinstvo mi\u0161ljenja i akcije bilo je postignuto od prvog dana i svi su \u017earko \u017eeljeli da se \u0161to prije do\u010depaju slobode. Vodili su se dugi razgovori kako i na koji na\u010din napustiti Mamulu i kako organizovati bijeg, kako prekinuti telefonsku vezu i podvodni kabl jedinu vezu sa kopnom. Pomi\u0161ljalo se da bar jedan logora\u0161 pobjegne sa Mamule. Javio se Krsto Vrankovi\u0107, prvoborac, poznati pliva\u010d. Ali, ova ideja je odba\u010dena kao neizvodljiva. Zapravo, namjeravalo se da ga sa kiblom iznesu van zidina i da tamo sa\u010deka no\u0107, da bi preplivao do Lu\u0161tice. Me\u0111utim, on nije mogao da stane u kiblu. Iako se od ovoga odustalo i dalje se mislilo kako pobje\u0107i iz logora. Rodila se ideja da se od gredica kreveta naprave splavovi za prebacivanje do Lu\u0161tice. Preduzete su mjere da doga\u0111aji ne zateknu logora\u0161e zatvorene u \u0107elijama. Drug Du\u0161an Novakovi\u0107, koji je bio u kova\u010dnici, napravio je kalauze za svaku \u0107eliju da se mogu u toku no\u0107i otvoriti ako to situacija bude zahtijevala. <\/p>\n\n\n\n
Nestrpljenje je raslo i vr\u0161en je pritisak na Italijane da se zatvorenici puste iz logora. Slate su delegacije na pregovore sa upravom lorora (Erih Ko\u0161, \u0110or\u0111e Doklesti\u0107, Milo\u0161 Bako\u010devi\u0107). Iza ovih pregovora stajala je partijska organizacija. Iznena\u0111eni komandant lorora odgovarao je: ,,Vederemo” (vidje\u0107emo). Kolebao se, ali nije preduzimao mjere, jer je bio skrhan i slomljen doga\u0111ajima, a vjerovatno nije imao ni nare\u0111enje vi\u0161e komande. Ali, u isto vrijeme, komandant je bio iznerviran drsko\u0161\u0107u logora\u0161a i u jednom momentu u atmosferi neizvjesnosti i pritiska uzviknuo je: ,,Pa dobro, ko je ovdje komandant?” Jugole je odgovorio: ,,Ja”. Komandant je ostao zapanjen i nemo\u0107no je odmahnuo rukom (sje\u0107anje Milo\u0161a Bako\u010devi\u0107a). U takvoj atmosferi, punoj nervoze, nestrpljenja, raznih vijesti, dovo\u0111enja novih zatvorenika, do\u010dekan je slom Italije. Logora\u0161i su slavili pad i stalno vr\u0161ili pritisak na \u010ditavu posadu da se otvore vrata logora. U isto vrijeme vr\u0161en je pri-tisak napolju, kako pregovorima partizanskih predstavnika sa italijanskim vlastima, tako i roditelja i ostalih gra\u0111ana. Ovaj pritisak je naro\u010dito porastao kada se saznalo da su Njemci u\u0161li u Boku, okupirali Kobilu, Prevlaku i O\u0161tru. To je bila malobrojna prethodnica Njemaca, vjerovatno iz pravca Dubrovnika. \u010cvrsto se odlu\u010dilo da se Njemci ne sa\u010dekaju u logoru. Situacija je bila dosta nejasna. Italijani su i dalje dr\u017eali Mamulu, utvr\u0111enje Arzu i dijelove Boke, a na Prevlaci i O\u0161troj Njemci i Italijani su sara\u0111ivali, dok ih Njemci nijesu razoru\u017eali i strpali u zatvor skupa sa logora\u0161ima na Prevlaci. Uskoro je do\u0161lo do oru\u017eanog sukoba izme\u0111u Italijana i Njemaca. <\/p>\n\n\n\n
Preko Mamule po\u010deo je artiljerijski dvoboj izme\u0111u Njemaca na O\u0161troj i Italijana na Arzi. \u010citav dan preko Mamule nebom su parale granate. Po\u010deo je mali rat doju\u010dera\u0161njih saveznika.<\/p>\n\n\n\n
ItaIijani na Mamuli prepla\u0161eno su posmatrali dvoboj, a obeshrabreni, izgubljeni, nijesu bili u stanju da vladaju logorom. U takvoj psihozi komandant je saop\u0161tio logora\u0161ima da mogu napustiti logor. Nije nam poznato da li su Italijani imali nare\u0111enje o raspu\u0161tanju logora, ali bez obzira na tu \u010dinjenicu, oni su \u017eeljeli da se \u0161to prije oslobode logora i da se prebace na drugu stranu, jer i oni nijesu bili sigurni za svoju sudbinu, posebno kada su Njemci ve\u0107 bili na domak Mamule. Jedino karabinjeri su se te\u0161ko mirili sa sudbinom kapitulacije, izra\u017eavali su kulturnu misiju italijanske vojske, nipoda\u0161tavali na\u0161a stremljenja, ali su ipak bje\u017eali sa ostrva, kao sa nekog ukletog mjesta.<\/p>\n\n\n\n
\u2026.<\/p>\n\n\n\n
Svima je bio cilj da se logora\u0161i \u0161to prije oslobode. I uskoro pred Mamulom se pojavila brodica “Hvala bogu”, vlasni\u0161tvo porodice Botica. Brodica vo\u0111ena Mirkom \u0110ura\u0161kovi\u0107em i Vidom Cvjetkovi\u0107em, prebacila je u toku dana oko 300 logora\u0161a na poluostrvo Lu\u0161tica. Skupa sa logora\u0161ima, Bokeljima i Hercegovcima, prebacivali su se i Italijani. Za to vrijeme dvoboj je i dalje trajao. Nekoliko ispaljenih granata sa Kobile na brodicu pro\u0161lo bez posljedica. Brodica je stalno prebacivala lgora\u0161e i tu, na dohvat slobode, izdahnuo je iscrpljen robovanjem Jovo Lu\u010di\u0107, pravnik iz Sutorine. Na Lu\u0161tici su mnogi vojnici razoru\u017eani. Tamo je i komandantu oduzet pi\u0161tolj (Radomir Vuk\u0161i\u0107).<\/p>\n\n\n\n
\u2026..<\/p>\n\n\n\n
Kroz logor Mamula, u toku dvije godine, pro\u0161lo je oko 2.000 zatvorenika. Mnogi su odvedeni u Italiju u druge logore, ali svi ovi, kao i oni koji su ostali na Mamuli, poslije kapitulacije Italije hitali su u partizanske jedinice. Popunjavali su crnogorske, dalmatinske, hrvatske i slovena\u010dke brigade u kojima su mnogi polo\u017eili \u017eivot za slobodu domovine. <\/p>\n\n\n\n
Napomena: Prilikom pisanja ovog priloga o Mamuli, koristio sam sje\u0107anja Luke Tomanovi\u0107a, Mladena Grkali\u0107a, Bo\u017ea Andri\u0107a, Gruja Andri\u0107a i Vlada Bijeli\u0107a. Me\u0111utim, ovaj rad nema pretenzije da pru\u017ei cjelovitu sliku logora Mamula. Sje\u0107anjem drugih drugova dobila bi se potpunija i objektivnija slika ovog logora. <\/em> NARODNO OSLOBODILA\u010cKI RAT I REVOLUCIJA U BOKI KOTORSKOJ<\/p>\n\n\n\n u vrijeme privremene krize od aprila 1942. do septembra 1943. godine<\/p>\n\n\n\n (Zbornik radova sa Okrugog stola odr\u017eanog u Risnu 20. januara 1984. godine)<\/p>\n\n\n\n K\u043e\u0442\u043e\u0440, 1986.<\/p>\n","protected":false},"featured_media":0,"template":"","class_list":["post-3165","tekstovi","type-tekstovi","status-publish","hentry"],"acf":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/img-mamula.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/tekstovi\/3165","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/img-mamula.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/tekstovi"}],"about":[{"href":"https:\/\/img-mamula.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/tekstovi"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/img-mamula.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=3165"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}
<\/em>
<\/em>MARKSISTI\u010cKI CENTRI I FONDOVI ZA NJEGOVANJE I RAZVIJANJE REVOLUCIONARNIH TRADICIJA NOR-a OP\u0160TINA: HERCEG-NOVOG, TIVTA I KOTORA<\/p>\n\n\n\n